Suglasnici u talijanskom jeziku

Ovdje ćemo navesti sve kombinacije izgovora pojedinih suglasnika
(i kada se koji suglasnik čita sam za sebe, i kada tvori zajedno s drugim suglasnikom suglasničku skupinu,
i razno drugo)

Suglasnik b u talijanskom jeziku izgovara se podjednako kao i u hrvatskom.
b = [ b ]

Suglasnik c u talijanskom jeziku izgovara se ovisno o tome koje se slovo nalazi iza njega.
Ukratko:
izgovara se kao "k"
jedino ako se iza njega nalazi samoglasnik "e" ili "i", onda se izgovara "č".
Evo dodatnih pojašnjenja:
Ako se iza slova "c" nalazi samoglasnik "a", "o" ili "u", to će se ovako izgovarati:
ca = [ ka ]
co = [ ko ]
cu = [ ku ]
Ako se iza slova "c" nalazi samoglasnik "e" ili "i", onda će se izgovarati "č".
   ce = [ če ]
   ci = [ či ]
Ako se, pak, nešto izgovara "ča", "čo", ili "ču",
dodaje se "i" koji se ne izgovara;
tada se to ovako zapisuje:
cia = [ ča ]
cio = [ čo]
ciu = [ ču ]
Kada nešto zvuči "ke" ili "ki",
doda se "h" koji se ne izgovara;
zapisuje se:
   che = [ ke ]
   chi = [ ki ]
Napomena: u talijanskome jeziku kada spominjemo glas "č",
to zapravo nije hrvatsko "č", niti nije hrvatsko "ć"
već se uvijek izgovara isto:
nešto između tvrdog i mekog.
Pogledaj još slovo "s" za neke kombinacije izgovora!

Suglasnik d u talijanskom jeziku izgovara se podjednako kao i u hrvatskom.
d = [ d ]
Ukoliko za njim slijedi slovo "z", onda se ta dva slova zajedno izgovaraju kao jedan glas:
nešto između glasa "d" i glasa "z".
dz = [ dz ] (nešto između "d" i "z" - jedan glas, ne dva!)

Suglasnik f se u talijanskom jeziku izgovara podjednako kao i u hrvatskom.
f = [ f ]

Suglasnik g izgovara se ovisno o tome koje se slovo nalazi iza njega,
baš kao što je to slučaj i sa slovom "c":
ga = [ ga ]
go = [ gu ]
gu = [ gu ]
   ge = [ dže ]
   gi = [ dži ]
gia = [ dža ]
gio = [ džo]
giu = [ džu ]
   ghe = [ ge ]
   ghi = [ gi ]
Napomena: u talijanskome jeziku kada spominjemo glas "dž"
to zapravo nije hrvatsko "dž", niti hrvatsko "đ"
već se uvijek izgovara isto:
nešto između tvrdog i mekog.
Nadalje, ako imamo slova "gli", to onda izgovaramo kao hrvatsko slovo "lj",
dok slova "gn" izgovaramo poput hrvatskog "nj".
gli = [ lj ] (ukoliko se iza nalazi samoglasnik)
ukoliko iza ove suglasničke skupine ne slijedi suglasnik,
ne izgovara se [ lj ] već [ lji ]
gli = [ lji ] (ukoliko se iza ne nalazi samoglasnik)
gn = [ nj ]

Suglasnik h se uopće ne izgovara. Njegovu upotrebu pogledaj kod slova "c" i "g".
Također se upotrebljava:
u nekim oblicima glagola avere (u indikativu prezenta) kako bi se pri pisanju razlikovali od drugih riječi:
ho (glagol) - o (veznik);
hanno (glagol) - anno (imenica).

Suglasnik l izgovara se kao i u hrvatskom jeziku.
l = [ l ]
Ne zaboravi:
gli = [ lj ]
gli = [lji] (ukoliko se iza ne nalazi samoglasnik)

Suglasnik m izgovara se kao i u hrvatskom jeziku.
m = [ m ]


Suglasnik n izgovara se kao i u hrvatskom jeziku.
n = [ n ]

Suglasnik p izgovara se kao i u hrvatskom jeziku.
p = [ p ]

Suglasnik q:
nakon njega uvijek slijedi samoglasnih "u" pa neki samoglasnik.
To čitamo kao "ku" (nikako ne kao "kv"!) i dalje samoglasnik koji slijedi.
qu = [ ku ]

Suglasnik r izgovara se kao i u hrvatskom jeziku.
r = [ r ]

Suglasnik s se izgovara kao
"s" (tj. bezvučno) i
"z" (tj. zvučno):
s = [ s ] u ovim slučajevima:
- na početku riječi ako se iza nalazi neki samoglasnik
- bilo gdje u riječi ako se ispred nalazi suglasnik
- ispred bezvučnog suglasnika (slova: c, p, t, f, k)
- kada je udvojen
Ukoliko se ispred slova "s" nalazi slovo "t", onda to zajedno čitamo kao jedan glas: "c".
ts = [ c ]
Također se izgovara:
s = [ z ]:
- među samoglasnicima
- ispred suglasnika: b, d, g, l, m, n, r, v
Pravila kada se izgovara kao "š":
ukratko: čita se "š" ako iza "s" slijedi "e" ili "i",
inače se čita "sk";
ako ne slijedi "e" ili "i" a mi ipak želimo izgovoriti slovo "š", 
tada se dodaje "i" koji se ne čita
(ako želimo izgovoriti "sk" iako slijedi "e" ili "i",
tada dodajemo "h" koji ne čitamo):
sc = [ sk ]
sce = [ še ]
sci = [ ši ]
scia = [ ša ]
scio = [ šo ]
sciu = [ šu ]
sche = [ ske ]
schi = [ ski ]

Suglasnik t izgovara se kao i u hrvatskom jeziku.
Kada iza njega slijedi slovo "s", onda se ta dva slova zajedno izgovaraju kao hrvatsko slovo "c".
t = [ t ]
ts = [ c ]

Suglasnik v izgovara se kao i u hrvatskom jeziku.
v = [ v ]

Suglasnik z se izgovara "c" (tj. bezvučno)
ili kao jedan glas nešto između "d" i "z" (tj. zvučno).
Najbolje je iz riječnika naučiti kako se izgovara jer su pravila za to dosta složena.
Ipak, evo najčešćih:
- sufiks izzare je uvijek zvučan
Pogledaj također gore pod slovo "d" kako se izgovara "dz".